Presretne me zvijezda
Večeri ove,
Zasija ispred mene I stade,
Bijele se nade
Povukoŝe u kolutove,
Uz duboki uzdah,
Poruka tvoja ostade.
U koverti nevidljivog pisma
Na mom dlanu
Zatreperi misao sjajna,
Jača od riječi,
Ispisa se stranica duge
Po danu,
Neke duboke tuge zvijezdama
Da liječi.
Otvori se nebo
Prostrano I plavo,
U zvijezde me svoje
Zagrljajem stežeŝ,
Malo je ovo srce
Da bi u njega stalo
Sve ŝto je izmedju nas bilo da
Životom vežeŝ.
Zatvori se zvijezda
I jedna suza kanu,
Čista I duboka
Potječe moja rijeka,
Zanjihaŝe se pŝenična polja I
Sunce granu,
Talas topline
Obuze me ispočetka.
Plovim životom, majko,
Visoko mi nebo,
U mnoŝtvu zvjezdanome
Jedne me oči prate,
Grijem se suncem
I hranim vodom I hljebom,
A u srcu čuvam
neŝto toplo tvoje,
Misli koje uvijek
U duŝu moju svrate.
Author: Milka Mira Grčić
Copyright: Milka Mira Grčić